OBUĆI
OBUĆI SE
OBUTI
, , obući, obući se obuti:
obući - koga? -, šta? -; , ( ). Obučem, obučeš, obuče, obučemo, obučete, obuku. Perfekt: Obukao / Obukla. Imperativ: obuci! : oblačiti - / .
Obući dete - .
Obući sako - .
Ako si obukao odeću, stavio si je na sebe, na svoje telo. , , .
Kada idem da se šetam, obučem sportsku jaknu. , .
Kada je toplo, treba da obučete nešto tanko. , - .
Šta ćete obući? ?
obući se - - , . Obučem se, obučeš se, obuče se, obučemo se, obučete se, obuku se. Perfekt: Obukao se/ Obukla se. Imperativ: obuci se! : oblačiti se - .
Ako se neko obukao na određeni način (moderno, sportski, elegantno, toplo), on nosi odeću u tom stilu ili odeću tog tipa. - (, , , ), .
Kada idem u restoran, volim da se lepo obućem. , .
Kako se Mirjana obukla? ?
Goran i Slavica su se ponovo isto obukli. .
obuti - / - , . Obujem, obuješ, obuje, obujemo, obujete, obuju. Perfekt: obuo / obula, imperativ: obuj!
obuti se -
: obuvati - .
Ako si obuo neku obuću, stavio si je na svoje noge. - , .
Kada idem na pijacu, uvek obučem trenerku i obujem patike. , .
, , / , / .
!
" ":
1 -